Muzičari sa četiri strane Jugoslavije:

Milica je rođena u Sarajevu u porodici muzičara. Njen otac, Ljudevit Pap, hrvatski violinista mađarskog porijekla, predavao je na fakultetu u Beogradu gdje upoznaje njenu majku Angelinu Bojović, pijanisticu srpsko-crnogorskog porijekla i 1970. godine par odlučuje da se preseli u Sarajevo.

Miličin otac našao se u enciklopediji znamenitih ličnosti Jugoslavije, zahvaljujući svom doprinosu svijetu umjetnosti: prva violina Beogradskog simfonijskog orkestra, jedan od osnivača Udruženja muzičkih umjetnika Srbije, svirao je u orkestru Sarajevske opere gdje je formirao prvi gudački kvartet. Povrh svega, poliglota - govori čak sedam jezika: njemački, mađarski, poljski, ruski, italijanski, srpsko-hrvatski i francuski.

Miličina majka je renomirana pijanistica koja još uvijek predaje u Srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu, a među njene brojne talentovane učenike ubrajaju se i M. Karačić (SAD), B. Horvat (Kanada), M. Olenjuk (Nemačka), S. Kulenović (Slovenija)...

I u Miličinoj široj porodici ima uspješnih muzičara, njen ujak je violinista, D. Milowich (Luksemburg), a njen brat od tetke perkusionista, A. Radulović (Srbija).

Čudo od dijeteta pred kojim stoji velika međunarodna karijera…

Milica već sa 10 godina svira zahtjevna djela kompozitora kao što su F. Šopen, S. Rahmanjinov, R. Šuman i F. List, a svoj prvi solo koncert imala je sa samo 14 godina. 1991. godine dodijeljena joj je državna stipendija Bosne i Hercegovine i omogućeno da studira na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, gdje se sa svojih 17 godina, našla na vrhu rang liste primljenih kandidata. Za vrijeme studija, osvaja brojne nagrade, među kojima je nagrada «Olga Mihajlović» za najbolju pijanisticu na fakultetu i nagrada «Radmila Đorđević» za najboljeg korepetitora solo pjevača. Pobjednica je više takmičenja solista, od kojih joj je najdraža nagrada «Petar Konjović».

Milica je imala sreću da uči od vodećih pijanista i pedagoga: A.Valdma, N. LJ. Starkman, S. Bogino, V. Ogarkov, S. Dorensky, L. Istvan, I. Khudolei, Y. Kot, I. Alekseyhuk, R. Kehrer, D. Anderson, P. Scheyder, L. Pogorelich, D. Protopopescu… Svoj pedagoški rad, Milica započinje u 21. godini u Beogradu.

Ometena ratom:

Jugoslavija, nažalost, biva zahvaćena građanskim ratom. U to vrijeme Milica je u Beogradu, gdje godinama nema vijesti o svojoj majci. Od aprila 1992. do 1996. godine, gotovo da nije dobila nijedno majčino pismo, a glas joj je čula u rijetkim prilikama, i to zahvaljujući radio-amaterima.

Milica crpi snagu iz muzike. S obzirom da je rođena u Sarajevu, smatraju je izbjeglicom, nema pasoš, ne može da putuje, a samim tim ni da učestvuje na međunarodnim takmičenjima.

Renesansa u Sarajevu:

Po završetku rata, vraća se u Sarajevo 1997. godine kao profesor klavira, kamerne muzike i korepeticije u srednjoj muzičkoj školi. Ubrzo nakon toga, 2000. godine, postaje spoljni saradnik na Sarajevskoj muzičkoj akademiji.

U zemlji koja je razorena podjelama u poslijeratnim godinama, Milica, koja je pola Srpkinja, pola Hrvatica, koristi svoju umjetnost kao poruku tolerancije i ljubavi. Prihvata filozofiju Antoana de Sent Egziperija koji kaže «Koliko god da si različit od mene, brate moj, nećeš me povrijjediti, već ćeš me obogatiti».

Takođe, započinje rad na projektu za Unesco pod nazivom «Muzika bez granica: most između Sarajeva, Mostara, Banja Luke i Brčkog» koji neće dovršiti zbog političke situacije i tenzija između zajednica, ali obećava sebi da će mu se jednog dana vratiti.

Dok predaje u Sarajevu, Milica redovno putuje u Beograd, gde završava magistarske studije i brani rad na temu realizma u muzici ruskih kompozitora, koji zauzimaju značajno mjesto u njenom repertoaru (M. Musorgski, S. Rahmanjinov, A Skrjabin, S. Prokofjev).

1998. godine, pozvana je na takmičenje Evropskog udruženja profesora klavira ( European Piano Teachers Association – EPTA ), gdje svira koncert za klavir br. 2 S. Rahmanjinova sa Beogradskim simfonijskim orkestrom.

Prva putovanja i priznanja od strane kolega:

2003. godine, Luksemburg joj dodjeljuje jednogodišnju stipendiju i dobija nagradu «Viktor Feningstajn» za izuzetan talenat. Po završetku studija u Luksemburgu, dobija diplomu Luksemburškog konzervatorijuma - Diplôme Supérieur de Piano , u klasi profesora S. Bauša ( S. Bausch ), kao i diplomu Premier Prix na odsjeku za harmoniju, kontrapunkt, fugu i kompoziciju, u klasi profesora A. Mulenbaha ( A. Mullenbach ).

Milica svira u brojnim zemljama širom Evrope: u Hrvatskoj, Srbiji («Nomus» – «Lemek»), Crnoj Gori, Sloveniji, Makedoniji («Ohridsko ljeto»), Mađarskoj, Luksemburgu («Bourlingster festival»), Bosni i Hercegovini («Sarajevski zimski festival»)...

Sarajevska opera je angažuje za pripremu operskih projekata kao što su: Slijepi miš J. Štrausa, Boemi Đ. Pučinija, Rigoleto Đ. Verdija, Ero sa onoga svijeta J. Gotovaca, Hasanaginica A Horozića.

Školske 2005/2006 godine, Milica je šef Odsjeka za klavir u srednjoj muzičkoj školi, a na Sarajevskoj muzičkoj akademiji izabrana je u zvanje docenta 2006. godine. Uvjerena da evropska integracija vodi boljem razumijevanju drugih, zadužena je za sprovođenje Bolonjskog procesa od 2007. godine.

2008. godine, na poziv Nacionalnog konzervatorijuma u Parizu, Milica se seli u Francusku, sa ciljem da se upozna sa francuskim modelom edukacije u oblasti kamerne muzike i korepeticije jer postoji ideja da takav odsjek osnuje i u Sarajevu. U tom periodu njen život se odvija na relaciji Nant – Pariz. U Parizu održava nekoliko koncerata, a u Nantu predaje klavir i prati profesionalne muzičare i pjevače.

Svoj prvi profesionalni kompakt disk «Récital du Printemps» , Milica snima u Parizu na Slavenskom muzičkom konzervatorijumu. Povodom objavljivanja svog diska, održava tri koncerta, u Parizu, Nantu i Sarajevu, gdje ga kritika jednoglasno proglašava koncertom godine.

2010. godine, seli se u Jekaterinburg u Rusiji, gdje se priprema za brojne koncerte u Francuskoj i Rusiji.

Otkrijte ovaj talenat koji je dugo bio skriven...