Glazbenici sa četiri strane Jugoslavije:

Milica je rođena u Sarajevu u obitelji glazbenika. Njezin otac, Ljudevit Pap, hrvatski violinist mađarskog porijekla, predavao je na fakultetu u Beogradu gdje upoznaje njezinu majku Angelinu Bojović, pijanisticu srpsko-crnogorskog porijekla i 1970. godine par se odlučuje preseliti u Sarajevo.

Miličin otac našao se u enciklopediji znamenitih osobnosti Jugoslavije, zahvaljujući svom doprinosu svijetu umjetnosti: prva violina Beogradskog simfonijskog orkestra, jedan od osnivača Udruženja glazbenih umjetnika Srbije, svirao je u orkestru Sarajevske opere gdje je formirao prvi gudački kvartet. Povrh svega, poliglot - govori čak sedam jezika: njemački, mađarski, poljski, ruski, talijanski, srpsko-hrvatski i francuski.

Miličina majka je renomirana pijanistica koja još uvijek predaje u Srednjoj glazbenoj školi u Sarajevu, a među njezine brojne talentirane učenike ubrajaju se i M. Karačić (SAD), B. Horvat (Kanada), M. Olenjuk (Nemačka), S. Kulenović (Slovenija)...

I u Miličinoj široj obitelji ima uspješnih glazbenika, njezin ujak je violinist, D. Milowich (Luksemburg), a njezin bratić perkusionist, A. Radulović (Srbija).

Čudo od dijeteta pred kojim stoji velika međunarodna karijera…

Milica već sa 10 godina svira zahtjevna djela kompozitora kao što su F. Chopin, S. Rahmanjinov, R. Schumann i F. Liszt, a svoj prvi solistički koncert imala je sa samo 14 godina. 1991. godine dodijeljena joj je državna stipendija Bosne i Hercegovine i omogućen studij na Fakultetu glazbene umjetnosti u Beogradu, gdje se sa svojih 17 godina, našla na vrhu rang liste primljenih kandidata. Za vrijeme studija, osvaja brojne nagrade, među kojima je nagrada «Olga Mihajlović» za najbolju pijanisticu na fakultetu i nagrada «Radmila Đorđević» za najboljeg korepetitora solo pjevača. Pobjednica je više natjecanja solista, od kojih joj je najdraža nagrada «Petar Konjović».

Milica je imala sreću učiti od vodećih pijanista i pedagoga: A.Valdma, N. LJ. Starkman, S. Bogino, V. Ogarkov, S. Dorensky, L. Istvan, I. Khudolei, Y. Kot, I. Alekseyhuk, R. Kehrer, D. Anderson, P. Scheyder, L. Pogorelich, D. Protopopescu… Svoj pedagoški rad, Milica započinje u 21. godini u Beogradu.

Ometena ratom:

Jugoslavija, nažalost, biva zahvaćena građanskim ratom. U to vrijeme Milica je u Beogradu, gdje godinama nema vijesti o svojoj majci. Od travnja 1992. do 1996. godine, gotovo da nije dobila nijedno majčino pismo, a glas joj je čula u rijetkim prilikama, i to zahvaljujući radio-amaterima.

Milica crpi snagu iz glazbe. S obzirom da je rođena u Sarajevu, smatraju je izbjeglicom, nema putovnicu, ne može putovati, a samim time ni sudjelovati na međunarodnim natjecanjima.

Renesansa u Sarajevu:

Po završetku rata, vraća se u Sarajevo 1997. godine kao profesor klavira, kamerne muzike i korepeticije u srednjoj glazbenoj školi. Ubrzo nakon toga, 2000. godine, postaje vanjski suradnik na Sarajevskoj glazbenoj akademiji.

U zemlji koja je razorena podjelama u poslijeratnim godinama, Milica, koja je pola Srpkinja, pola Hrvatica, koristi svoju umjetnost kao poruku tolerancije i ljubavi. Prihvaća filozofiju Antoinea De Saint Exuperyja koji kaže «Koliko god da si različit od mene, brate moj, nećeš me povrijediti, već ćeš me obogatiti».

Također, započinje rad na projektu za Unesco pod nazivom «Glazba bez granica: most između Sarajeva, Mostara, Banja Luke i Brčkog» koji neće dovršiti zbog političke situacije i tenzija između zajednica, ali obećava sebi da će mu se jednog dana vratiti.

Dok predaje u Sarajevu, Milica redovno putuje u Beograd, gdje završava magistarske studije i brani rad na temu realizma u glazbi ruskih kompozitora, koji zauzimaju značajno mjesto u njezinom repertoaru (M. Musorgski, S. Rahmanjinov, A Skrjabin, S. Prokofjev).

1998. godine, pozvana je na natjecanje Europskog udruženja profesora klavira (European Piano Teachers Association – EPTA), gdje svira koncert za klavir br. 2 S. Rahmanjinova s Beogradskim simfonijskim orkestrom.

Prva putovanja i priznanja od strane kolega:

2003. godine, Luksemburg joj dodjeljuje jednogodišnju stipendiju i dobija nagradu «Viktor Feningstajn» za izuzetan talent. Po završetku studija u Luksemburgu, dobija diplomu Luksemburškog konzervatorija - Diplôme Supérieur de Piano, u klasi profesora S. Bauša (S. Bausch), kao i diplomu Premier Prix na odsjeku za harmoniju, kontrapunkt, fugu i kompoziciju, u klasi profesora A. Mulenbaha (A. Mullenbach).

Milica svira u brojnim zemljama širom Evrope: u Hrvatskoj, Srbiji («Nomus» – «Lemek»), Crnoj Gori, Sloveniji, Makedoniji («Ohridsko ljeto»), Mađarskoj, Luksemburgu («Bourlingster festival»), Bosni i Hercegovini («Sarajevski zimski festival»)...

Sarajevska opera je angažira za pripremu opernih projekata kao što su: Slijepi miš J. Straussa, La Bohème G. Puccinija, Rigoletto G. Verdija, Ero sa onoga svijeta J. Gotovca, Hasanaginica A. Horozića.

Školske 2005/2006 godine, Milica je predstojnica Odsjeka za klavir u srednjoj glazbenoj školi, a na Sarajevskoj glazbenoj akademiji izabrana je u zvanje docenta 2006. godine. Uvjerena da europska integracija vodi prema boljem razumijevanju drugih, zadužena je za provedbu Bolonjskog procesa od 2007. godine.

2008. godine, na poziv Nacionalnog konzervatorija u Parizu, Milica se seli u Francusku, s ciljem upoznavanja francuskog modela edukacije na području kamerne glazbe i korepeticije jer postoji ideja da takav odsjek osnuje i u Sarajevu. U tom razdoblju njezn život se odvija na relaciji Nant – Pariz. U Parizu održava nekoliko koncerata, a u Nantu predaje klavir i prati profesionalne glazbenike i pjevače.

Svoj prvi profesionalni kompaktni disk «Récital du Printemps», Milica snima u Parizu na Slavenskom glazbenom konzervatoriju. Povodom objavljivanja svog diska, održava tri koncerta, u Parizu, Nantesu i Sarajevu, gdje ga kritika jednoglasno proglašava koncertom godine.

2010. godine, seli se u Jekaterinburg u Rusiji, gdje se priprema za brojne koncerte u Francuskoj i Rusiji.

Otkrijte ovaj talent koji je dugo bio skriven...